mikkie89 | 11 Novembar, 2007 00:56
100 godina od rođenja Volta Diznija, oca globalizacije: Veliki mali miš
"Samo se nadam da nikada nećemo izgubiti iz vida jednu stvar... sve je počelo od miša", Volt Dizni, 1954. godine''
Zvanično se vodi da je 15. decembra 1966. godine, deset dana posle svog 65. rođendana, Volter Ilaja Dizni privremeno napustio planetarnu scenu ostavljajući za sobom stotine hiljada zaposlenih u svom preduzeću da nastavljaju njegovo delo. Naime, ovaj čovek prvi je Zemljanin koji biološki nikada nije umro. Kada mu je krajem 1966. godine ustanovljeno zloćudno oboljenje pluća, hirurzi su mu zahvatom odstranili tumor, zalečili ga i otpustili kući. Posle nekoliko nedelja Dizni je obišao postrojenja svoje fabrike snova, pozdravio se sa najbližim saradnicima i vratio u bolnicu. U jutarnjim satima tog 15. decembra 1966. godine u Državnoj bolnici u Berbanku, predgrađu Los Anđelesa, hladnoća tečnog azota zamrzla je sve životne sokove i zaustavila srce najpoznatijeg čoveka na svetu.
Zamisao da jednoga dana, kada nauka nadvlada rak i kada bude moguće oživljavanje hiberniranog tela, veliki Volt ponovo kroči na pločnike svog carstva, svojstvena je samo njemu. Svojstvena i moguća. Dizni je bez sumnje toga bio svestan. Kada je odlazio, ostavio je sve u najboljem redu. I danas je to tako, bar ako je suditi po goloj godišnjoj plati od 100 miliona dolara koju prima Majkl Ajzner (59), već 17 godina uspešan čuvar Diznijeve fotelje u preduzeću.
"Ništa ne mora da umre", reči su Volta Diznija upućene Reju Bredberiju, čuvenom piscu naučne fantastike, reči koje će ovaj obelodaniti 20 godina kasnije u jednom eseju posvećenom starom drugaru Voltu, a povodom 60. rođendana najpoznatijeg Diznijevog deteta Mikija Mausa. Na šta je tačno Volt mislio nije poznato ni Bredberiju, ali ako je to bila poruka i čovečanstvu, onda su to bile najrevolucionarnije reči ovog čoveka. Dizni je inače u političkom smislu bio verovatno jedan od najvećih oportunista u istoriji naše civilizacije; njegov "hod po mukama" bio je hod američke unutrašnje i spoljne politike.
Volt Dizni tvorac je prve globalne robne marke u istoriji koju je za ovih 70 godina prodao u više primeraka nego Crkva Bibliju od Gutenberga do danas. Dizni je pokazao da granice ne postoje, ni državne, ni verske, kulturološke, rasne, prirodne... njegovim sunarodnicima ostalo je samo da posao održe i dokrajče. Momčilo Jojić, novinar "Politike", o kome će još biti reči pisao je o tome 1939. godine – "... Mali Miki, bistro, pošteno, veselo, dovitljivo, hrabro, šaljivo, šeretsko stvorenje, jedini je valjda sin na svetu koji je svom ocu stvorio i zaradio grdne milione i učinio ga slavnim širom sveta. Volt Dizni je stvorio Mikija – Miki je učinio bogatim svoga roditelja Volta, doneo mu mnogo miliona dolara, privukao u njegovu kuću mnogobrojnu družinu nestašnih drugara, od čijih nestašluka odzvanja smeh ispod Tibeta i Kopaonika, Stenovitih planina i Urala. Miki Maus je dobar sin..."
32 + 7: Istinita priča o Dizniju i njegovom životu već je poodavno toliko vešto izromansirana dokumentima, podacima i činjenicama pa je zapravo tako i razvijena po najosunčanijim predelima američkog sna. Zna se tačno koliko je Volt zaradio od svakog svog filma, prvih kaiševa i tabli stripa da je prve pristigle honorare trošio na plaćanje kirije i dokupljivanje opreme... i tako do kraja priče. Sve to, razume se, nije ni važno, pošto danas ionako niko više u Americi, a pogotovo šire, ne zna šta je 1928. godine značilo šuškanje 78 dolara u džepu. Bilo je to već jasno i 1939. godine malopre pomenutom Momčilu Jojiću, reporteru "Politike", prvom i jedinom našem novinaru koji je Dizniju rekao "helou", a ovaj mu uzvratio, pre nego što su počeli razgovor koji je "Politika" nešto kasnije, te godine, i objavila. Jojić je tada napisao i ovo:
"... Volt Dizni je počeo. Bio je mali nepoznati i siromašni crtač. Stvorio je Mikija. Svetu su se dopale te divne šale koje su u sebi nosile mnogo poštenog i čovečnog. Volt Dizni je uzeo pomoćnike i počeo da stvara, nove ličnosti, nove velike filmove. On nema vremena da crta. On nadgleda..."
Sve što je tada Dizni priznao da "baš radi" bilo je da svoj glas pozajmljuje Mikiju. To je za njega bilo uživanje koje nikome nije prepuštao. Tako je bilo do samog kraja. Sve ostalo radili su drugi, u početku Ab Ajverks, pa Flojd Gotfredson, pa stotine, pa hiljade drugih. Dizni je nadzirao, učestvovao, odobravao i osluškivao. Osluškivao je i svoje obične sunarodnike ali i rasprave u Kongresu. Tako je znao kada treba da pokrene Hromog Dabu i uključi se u opštu borbu protiv mafije, kada treba da pošalje svoje junake na Tibet i priključi se američkoj kampanji u Kini, kada Paja Patak treba da zakorači na Ande u potrazi za indijanskim blagom i približi svetu predele budućeg Panameričkog saveza.
U Drugom svetskom ratu američki kongres odobrio je uspavanom Diznijevom preduzeću kredit od 250 miliona dolara da ponese putem svojih junaka, na hiljadama propagandnih plakata i oznakama jedinica, u stotinama crtanih filmova, patriotske poruke i podršku momcima zaglibljenim u pesak Ivo Džime ili u snegove Ardena. Neki američki teoretičari stripa i sociolozi kulture napisaće kasnije da je Drugi svetski rat za Ameriku dobio Paja Patak.
A Volt Dizni, za svoje 43-godišnje karijere u Holivudu, osvojio je 32 Oskara i 7 Emija. Doživeo je da čuje čuvenog ruskog reditelja Sergeja Ejzenštajna kako kaže da je Miki Maus najveći američki doprinos svetskoj kulturi. Za života je dobio 960 nagrada, postao počasni doktor Harvarda, Jejla, Losanđeleskog univerziteta (UCLA), poneo predsedničku Medalju slobode, francusku Legiju časti, tajlandski Orden krune, brazilski Orden južnog krsta i meksički Orden actečkog orla. Nije dočekao da čuje da njegov naslednik Ajzner i japanski car Hirohito nose isti sat kao i Miki Maus. Nije dočekao da čuje da je njegov film Snežana i sedam patuljaka iz 1937. godine videlo najviše ljudi u XX veku, a da je tadašnju zaradu zamenio za zlato bila bi to neuporedivo veća dobit nego što je ostvarena od bilo kog drugog filma prikazanog u minulom veku. I to ne zato što je onda zlato bilo jevtinije. To će već, razume se, čuti kada ga ožive.
DAVID I GOLIJAT: Šta je, dakle, tajna uspeha ovog čoveka? Najkraće rečeno to je neodoljiva privlačnost njegovih likova, priča i načina prikazivanja. Stvorio je svet koji je veći deo čovečanstva zavoleo a to znači da je umeo da istakne bar najmanji zajednički činilac celokupnog ljudskog roda, bez obzira na sve razlike koje među nama postoje. Našao je najtanje strune koje nas povezuju i na njima je svirao. Značenjima i objašnjavanjem opšte prihvatljivosti njegovih likova bavili su se mnogi. Sociolozi: simboličkim objedinjavanjem u junaku osnovnih težnji "malog čoveka" s jedne strane, i predstavljanjem junaka kao živog otelotvorenja socijalnih, političkih i etičkih ideala društva s druge strane. Junaka takvog idealizovanog sveta vidimo kao ličnost neporočnu, hrabru, otvorenu, preduzimljivu i inteligentnu... (Žika Bogdanović). Psiholozi: Miki je dosezao do najdubljih ponora ljudske duše oličavajući borbu malog protiv velikog, Davida protiv Golijata. Znači mitskog, ali ne mitskog oličenog u snovima koji ne mare za verovatno, već su to snovi za koje ljudi tokom čitave povesti veruju da su mogući.
Volt Dizni je otkrio još jednu važnu stvar: u crtanom svetu – ukinuo je čvrste porodične veze. Osim u Bambiju, roditelja i dece nigde nema, kao ni supružnika. Po jednom sopstvenom priznanju Dizni je to uradio jedino zato da bi njegovi likovi imali veću slobodu, i kretanja i ponašanja. Svi ti ujaci, sestrići, ujne, momci i devojke lakše su se svađali i mirili, putovali, nestajali i pojavljivali se, ali ničim se nisu mešali u život i ponašanje porodica svojih obožavalaca. S druge strane, obožavaoci su se uživljavali u likove a ne u njihove porodice.
DIZNI I MI: Čitava ova priča o Dizniju, dakako, ne bi bila potpuna da se u nju nismo umešali i mi, i to kao treća zemlja u Evropi, posle Italije i Francuske, koja je, zahvaljujući pre svega "Politici", ponudila čitalaštvu Diznijeve stripove. Početkom 1935. godine u našem najstarijem dnevnom listu objavljena je tabla stripa pod naslovom "Miki i njegova savest". O našoj savesti, takođe može da se govori već od 1. decembra 1937. godine, kada smo u prebogatu povest Diznijevog preduzeća ušli kao prva i jedina zemlja čija je državna cenzura prekinula objavljivanje jednog njegovog stripa. Naime, u to vreme "Politika" je već ušla u završnicu sa objavljivanjem epizode Miki i njegov dvojnik u originalu Mickey Mouse as the Monarch of Medioka kada se državnom cenzoru učinilo da radnja stripa previše liči na život na jugoslovenskom dvoru, a glavni junaci nekako su mu bili oličenje princa Pavla Karađorđevića i mladog kralja Petra. Cenzor je zabranio dalje izlaženje zbog vređanja dvora. Da sve postane još zamršenije, američki list "Njujork tajms" imao je tada u Beogradu i dopisnika Hjuberta Harisona koji se odmah potrudio da o ovom nemilom događaju obavesti svet. Njegovo izveštavanje u Jugoslaviji je već neko vreme nerviralo vladu Milana Stojadinovića, tako da je najnoviji ispad sa Mikijem Mausom u Beogradu ista cenzura protumačila "kao nedobronamerno, netačno i tendenciozno" komentarisanje i najavila mu da je bolje da dobrovoljno napusti Beograd nego da mu dozvola boravka bude poništena. Pošto je tvrdoglavi novinar i u svom listu i preko agencije "Rojters" obelodanio i ovu "najavu", ovoga puta naloženo mu je da napusti zemlju u roku od tri dana. Nisu pomogli ni protesti američkog i britanskog poslanstva. Harison se spakovao i kada je stigao na beogradsku železničku stanicu naišao je na okupljenu masu ljudi koja mu je klicala u znak podrške. Kako je 8. decembra "Njujork tajms" izvestio "... atmosfera na beogradskog železničkoj stanici nalikovala je pre na ispraćaj nacionalnog junaka nego na proterivanje nepoželjnog stranca... U masi istaknutih jugoslovenskih ličnosti koje su se okupile da ga isprate nalazili su se i vladika Irinej Gregorović, član Svetog sinoda, general Maksimović, načelnik Ministarstva odbrane, i dr Vladimir Maček, vođa srpsko-hrvatskog nacionalnog bloka, moleći ga da putuje preko Zagreba kako bi pružio priliku i Hrvatima da mu izraze svoju naklonost..."
Još jedna neverovatna podudarnost u ovom stripu sa događajima kod nas pojavila se prilikom izlaska Mikija i njegovog dvojnika kao posebne sveske u izdanju "Politikinog zabavnika" u januaru 1992. godine. Naime, na 54. stranici stripa posle burnih protesta stanovništva Medioke na trgu ispred dvorca Miki kao kraljev dvojnik izlazi pred masu i kaže: "A sad, dragi moji podanici, kući i na posao!" Podanici u gomili viču: "Živeo!" Cenzure nije bilo, ali su se redakciji javili čitaoci da čestitaju na tobožnjoj hrabrosti, na šta je redakcija odgovorila da nije u pitanju hrabrost već originalan tekst.
* * *
Ovde je, recimo, mogao da bude kraj, ali ipak nije jer danas u našoj zemlji više ne izlaze Diznijevi stripovi. Slobodni smo da iznesemo uverenje da smo danas kao takvi jedina zemlja u Evropi i jedna od malobrojnih u svetu, dakle, da ne pripadamo više jednoj važnoj svetskoj zajednici. Da li bi bilo nedostojno tražiti od gospode Svilanovića i Montgomerija da malo razmisle šta će im reći Volt Dizni ako se vrati za trajanja njihovih mandata.
mikkie89 | 08 Novembar, 2007 23:54
Sa 16 godina je napustio školu, a četrdeset godina kasnije nalazi se na devetom mestu godišnje liste najbogatijih Britanaca Sandej Tajmsa. Reč je o tvorcu brenda Virgin i jednom od 25 najuticajnijih lidera današnjice, Ričardu Brensonu.
Ser Ričard Čarls Nikolas Brenson, puno je ime engleskog preduzetnika, kojeg zbog imena prati skraćenica SRB, iako nema veze sa našom zemljom.
Ovaj britanac je javnosti je postao poznat po stvaranju brenda Virgin, pod kojim se bavi brojnim poslovima.
Rođen je 1950. godine u malom selu u oblasti Sari u Engleskoj,
a pošto je bolovao od disleksije škola mu nije išla, pa je mnogo veći
uspeh imao u sportu gde je bio kapiten fudbalskog i kriket tima.
Već sa 15 godina je započeo dva biznisa koja nisu bila uspešna
- novogodišnje jelke i uzgoj papagaja, a sledeće godine napušta školu i
seli se u London gde počinje znatno uspešniji projekat - magazin Student
Godina prekretnice bila je 1970, kada počinje da trguje sa muzičkim
pločama, tako što je kupovao tzv. “cut-out” ploče, odnosno ploče koje
su proizvođači kao neprodate vraćali u prodaju sa velikim popustom.
Pod imenom “Virgin” počinje da prodaje te ploče, tako što ih
je slao poštom, i to često skuplje nego što su koštale bez popusta.
Kako se posao širio Brenson je otvorio prodavnicu u Oksford ulici u
Londonu, a ubrzo zatim i producentsku kuću Virgin Records zajedno sa
Nik Pauelom.
Prvo izdanje ove kuće bio je album Majk Oldfilda “Tubular
Bells”, koji je bio best-seller i našao se u vrhu britanske top liste.
Za Virgin Records je zatim potpisala kontraverzna grupa Sex Pistols, a
ova producentska kuća je predstavila Culture Club svetskoj muzici. Iz
ovog posla Brenson je izašao tek 1992. godine, kada je Virgin Records
prodao producentskoj kući EMI, jednoj od velike četvorke, uz Sony BMG,
Universal i Warner, koje dominiraju muzičkim tržištem.
Njegovo bogatstvo se sada procenjuje na oko šest milijardi dolara, ali ga nije napravio samo od muzike.
U okviru Virgin grupe formirao je i Virgin Atlantic Airways 1984.
godine, Virgin Mobile 1999. godine, Virgin Blue u Australiji 2000.
godine, bavio se politikom, filmom, a 1999. britanska kraljica ga je
odlikovala titulom ser.
Sada poseduje preko 250 kompanija, koje mu novac donese u raznim
poslovima, od od prevoza preko mobilnih telefona, finansija,
osiguranja, hotela, interneta i dr. Krajem devedesetih posle formiranja
kompanije Virgin Trains i rizičnog ulaganja u železnicu Britanije,
reputacija cele grupe je dovedena u pitanje. Naime kompanija nikako
nije mogla da amortizuje loše stanje u železnici i da održi redovan
saobraćaj.
Ipak, na kraju se sve završilo dobro. U januaru je objavljeno da je
Brenson obezbedio 20 hektara zemlje u gradu Makao, gde će uložiti tri
milijarde dolara u izgradnju kompleksa kazina koji će biti otvoreni do
2010. godine. Ovaj kineski grad je prošle godine uspeo da pretekne Las
Vegas kao najveći kockarski centar na svetu.
Nisu svi brendovi u okviru Virgin grupe ostvarili velike
uspehe, ali je njihova raznovrsnost ono na čemu je Brenson napravio
novac. Virgin Cola je projekat koji je pompenzno najavljivan i koji je
za cilj imao da naruši dominaciju koju na tržištu bezalkoholnih pića
imaju Koka Kola i Pepsi.
Iako su opstali u nekim zemljama sa ovim proizvodom, ništa
značajnije nisu uradili, tako da se ovaj napitak sada uglavnom služi na
letovima Virgin Atlantic i prodaje u prodavnicama u okviru Virgin
Trains. Još manji uspeh je ostvarila Virgin Vodka.
U septembru 2004. godine Brenson je objavio da je osnovao novu
kompaniju, Virgin Galactic, koja će se baviti svemirskim turizmom.
Ciljevi ove kompanije su da svemirski turizam bude svima dostupan do
kraja 2009. godine, a da cena ulaznice bude 200 hiljada evra.
Najnoviji poduhvat britanskog tajkuna vezan je za problem
globalnog zagrevanja. Naime, Brenson je odlučio da tokom narednih deset
godina za zaustavljanje klimatskih promena izdvoji stopostotonu zaradu
svih svojih firmi koje se bave transportom (Virgin Atlantic i Virgin
Trains).
Kontraverznost koja ga prati vezana je za njegovo priznanje da
puši kanabis, i da bi ga prodavao u Virgin prodavnicama, kada bi to
bilo legalno. Njegovo poslovno carstvo vezano je za of-šor fondove i
kompanije, a Sandej Tajms je izračunao da bi ako se penzioniše na
njegovom ostrvu na Karibima i likvidira sve, platio relativno mali
porez.
U međuvremu Brenson je ipak odlučio da se ne kandiduje za gradonačelnika Londona iako su svi mislili da je to gotova stvar. Svoju popularnost podiže glumeći sam sebe u serijama kao što su Mućke, Prijatelji, Simsponovi, Čuvari plaže i dr. Njegova knjiga “Kako sam izgubio nevinost” postala je best-seller, pa ako vas interesuje više o njegovom životu, potražite je u knjižari.
mikkie89 | 08 Novembar, 2007 23:35
mikkie89 | 07 Novembar, 2007 02:41
Quo vadis Domine? (Kuda ides Gospode) Prema hriscanskoj legendi i
verovanju, pitanje koje je apostol Petar postavio Isusu. Na sta je Isus
prorocki odgovorio: "Dolazim u Rim, da ponovo budem razapet, jer to je
moja sudbina".
Realna slika sveta izgleda tako da - uvek postoje oni koji veruju, ali
i oni koji ne veruju u astrologiju ili u mogucnost predvidanja
dogadjaja, tj. u sudbinu. Svidjalo se nekom ili ne, to je neosporna
cinjenica koja odrazava realnu sliku naseg evolutivnog nivoa, odnosno
nivoa saznanja! Naravno,
uvek treba postavati razlicita misljenja (cak i ona suprotna), jer
svako od nas zivi u svom licnom uverenju, da se sudbina svodi ili na
"slobodu izbora", ili da - nasa "sudbina odredjuje sve, pa i slobodu
izbora". Medjutim, oni koji su se bavili "slikama iz
buducnosti", kao i predvidjanjem dogadjaja ili "prorokovanjem" tih
buducih dogadjaja, bili su jednoglasni u uverenju, da nikada i nista
nije slucajno.....Dakle, svako vreme i podneblje je imalo i "svoje
osvedocene proroke", i to pocevsi vec od Biblije. Naime, u okrilju svih
religija postoji kult i verovanje u sudbinu, sto je narocito izrazeno
na istoku, gde se posebno izdvajaju Islam i Budizam (kao najuticajnije
religije). Zatim, verovanja u sudbinu i dokazi koji potvrdjuju "zapise"
o tacnom predskazanju razlicitih dogadjaja (bilo da je rec o sudbini
naroda ili o sudbini pojedinca, najcesce vladara) postoje u grckoj i
rimskoj mitologiji (najcuvenija su: Pitijina prorocanstva, Prorocanstva
Apolonovog hrama u Delfima - Delfijska prorocanstva, Sibila - Sibiline
prorocke knjige i mnoga druga imena ili prorocki zapisi).
Cuveni proroci novijeg vremena su: M.Nostradamus, A.Krouvli, J.Kepler,
A.Leo i ostali, koji su takode iza sebe ostavili osvedocene "zapise"
(pisane tragove) o buducim dogadjajima. Poznato je, da se sa njihovim
"zapisima" ili prorocanstvima cesto manipulise (iz razlicitih
politickih i ekonomskih razloga, ili da bi se ocuvala "moc" odredjene
grupe pojedinaca koja upravlja "vrhom piramide"). Najbolji primer za to
su Nostradamusova prorocanstva koja su dosta cuvena, ali i
"prepakivana" u razlicite verzije. Uostalom Nostradamusova prorocanstva
su dosta obimna i "simbolicna", tj. dvosmislena ili metaforicna, tako
da ostavljaju mogucnost za delimicnu promenu pri interpretaciji i
tumacenju.
Sva prorocanstva jasno ukazuju na
neospornu cinjenicu - da su cuveni proroci tacno predvideli sve sto su
unapred najavljivali kao "predskazanje" ili sudbinu. Njihova
prorocanstva su sacuvana u legendama - predanjima, ili kao
"materijalni" dokazi (knjige i zapisi). Postoji jos jedna jako vazna
cinjenica - oni su tacno predvideli i (godinu, mesec i dan) svoje
smrti.
Sa psiholoskog stanovista, najzanimljiviji ili "najcudniji" momenat je
da su to "mirno" prihvatili i da nista nisu ucinili u smislu
"odlaganja", cak nisu pokazali ni strah (smatra se da je to jedan od
urodjenih nagona za samoodrzanjem) u borbi za zivot, koji bi bio
svojstven "obicnom" coveku. Ovo zaista deluje zbunjujuce sa stanovista
psihologije, ali sigurno je da postoji i adekvatno objasnjenje. To
objasnjenje za sada predstavlja nedokucivu tajnu ili neresivu
zagonetku, jer "obican covek" jos uvek nema odgovor.
Naime, sustinski odgovor u tome da
nikada i nista nije slucajno. Sto znaci da covek koji svoju sudbinu ne
poznaje, mozda i ne treba da je zna. Dok onaj koji ima spoznaju o
svojoj sudbini ili o sudbini naroda, ima i ogromnu privilegiju ili
teret.
Dakle, uvek postoji dobar ili opravdan razlog zbog cega se nesto
desava ili ne desava. A da li je covecanstvo doseglo svoj evolutivni
nivo spoznaje "dobrog", "bozanskog", koletivne svesti i Univerzuma; kao
i da li covek dovoljno dobro poznaje samoga sebe? Razmislite o svemu
tome i potrudite se da sto bolje upoznate sami sebe, kao i svet oko
sebe - Sta Vi mislite o tome?
mikkie89 | 07 Novembar, 2007 02:32
Devojka
je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebala dugo da
čeka, odlučila je da kupi knjigu kako bi joj vreme brže prošlo. Uz knjigu je
kupila i paketić keksa. Sela je u VIP čekaonicu kako je niko ne bi uznemiravao.
Pored nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je
čitao novine. Kad je ona počela uzimati keks i gospodin je uzeo jedan. Ona se
šokirala, ali nista nije rekla i nastavila je čitati knjigu. U sebi je
pomislila: ma gledaj ti ovo, da imam samo malo više hrabrosti, do sada bih ga
već udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks,čovjek pored nje, ne
obazirući se ni na šta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije
ostao samo jedan u paketu i devojka pomisli: Baš me zanima šta će sad
uraditi!!! Čovek uze poslednji i podeli ga na dva dela! Ovo je zaista previše,
počela je da hukće šokirana, uzela je svoje stvari, knjigu, torbu i otisla
prema izlazu iz čekaonice. Kada se osećala malo bolje, nakon što ju je prošla
uznemirenost, sela je na mesto gde nije bilo nikoga da bi izbegla neke druge
neugodne dogadjaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom
trenutku ugleda paketić keksa još uvek netaknut.
Postide se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od
gospodina koji je sedeo pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili
prepotencije, podelio i svoj poslednji komad sa njom, totalno suprotno od nje,
kojoj su bili povredjeni ponos i osećanja.
ZAKLJUČAK:
Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tudji keks, a da to nikad nećemo
ili nismo ni saznali?
Pre nego što se dodje do brzopletog zaključka i pre nego što se počne misliti
loše, GLEDAJ sa paznjom detalje, vrlo često situacija nije onakva kako izgleda
nama na prvi pogled!!!!
U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kad je bačen;
- Rec nakon što je rečena;
- Mogućnost nakon sto je izgubljena;
- Vreme kad je prošlo;
- Ljubav za koju se NE BORIŠ…
mikkie89 | 05 Novembar, 2007 23:02
Muškarci žele seks, žene žele ljubav. Tako je bilo hiljadama godina, ali žasto je to tako, retko je tema razgovora. To je glavni izvor nesuglasica ižmeđu muškarca i žene.
Ako pitate ženu šta bi volela da muškarac ima, ona će vam reći: široka ramena, uzan struk, snažne ruke i noge (atribute i ''oprema'' dobrog lovca'), i još da bude nežan, brižan, osetljiv za njene potrebe i prijatan razgovor. Na žalost žena, ova kombinacija pojave i ženskih i vrednosti obično se nalazi kod homoseksualaca i feminiziranih muškaraca.
Muškarac mora da vežba umetnost ugađanja ženi, jer to nije njegova prirodna osobina. On je lovac, rešava probleme, bori se s neprijateljem i lovi ručak. Na kraju dana bi samo da zuri u vatru i poseje seme za produžavanje vrste.
Za ženu je značajno da se oseća voljenom, važnom i posebnom - da bi poželela seks.
Tu se odnosi upetljaju u čvor koji mnogi ne umeju da razreše: muškarac mora prvo da ima seksualni odnos da bi mu se probudila osećanja. Nažalost, žena od njega to traži pre seksa. On je hiljadama godina bio lovac, borac, njegovo telo je programirano da izdrži svakakve teškoće, hladnoću, vrelinu, opekotine, nije bilo mesta za osetljivost. Provoditi vreme u razgovorima i saosećanjima značilo bi gubitak koncentracije i snage. Njegov život je bio pun borbe protiv smrti. Žena mora razumeti ovaj biološki segment u modernom čoveku, kako bi pronašla način da mu priđe i da se njime pozabavi konstruktivno.
Žene su majke generacijama upozoravale da muškarci ''žele samo jednu stvar'' - seks. To je samo donekle istinito. Muškarci žele ljubav, ali kroz seks. Oni jedino mogu doživeti ljubav preko seksa.
Razlike u poimanju seksa i šta je preče u seksu kod muškarca i žene toliko su velike da je besmisleno da jedno drugom muče optužbama. Ni žene ni muškarci ne mogu stvari da izmene - takvi su po prirodi. Osim toga, suprotnosti se u prirodi privlače. Jedino kod homoseksualaca, bilo da su muški ili ženski, retko dolazi do svađa oko seksa jer imaju iste želje.
mikkie89 | 05 Novembar, 2007 22:05
mikkie89 | 03 Novembar, 2007 19:03
Žene u proseku koriste šest izraza lica dok slušaju sagovornicu. Za deset sekundi one mogu da promene tih šest izraza lica, reflektujući svoje sagovornice. Žena poput ogledala odslikava emocije ili izraze koje koristi njena sagovornica. Kada ih neko posmatra sa distance, može pomisliti da se isti događaj dešava obema ženama.
Žena čita značenje onoga što je rečeno prateći intonaciju, reči kao i
pokret tela, gestikulaciju, mimiku. Ovo je upravo ono što nedostaje
muškarcima da bi zadobili pažnju žena. VEćina muškaraca se obeshrabri
zbog izraza lica koje treba da pravi, ali ispati se veoma kad se u tome
obuči.
Muškarci slušaju kao statue
Mužjak - ratnik - lovac hiljadama godina je slušao pasivno, ne odajući svoje emocije.
Bezizražajno lice bez pokazivanja osećanja omogućava muškarcu da se oseća kad da vlada situacijom. Nije istina, međutim, da muškarci ne znaju za emocije, izražavanja pokazuju da i oni osećaju baš onoliko koliko i žene, samo to ne pokazuju.
Tehnika slušanja kod žena uključuje raspon od visokih do niskih tonova
- ukupno pet tonova, uključujući ''oh'', ''ah'', ponavljanje
sagovornikovih reči... Muškarci imaju mnogo manji arsenal - samo tri
tona i pričaju monotonije.
Da bi pokazali kako slušaju šta im se
priča, muškarci pribegavaju seriji ''hmp'' zvukova i mumlanja, sa
povremenim klimanjem glave.
Žene kritikuju muškarce da ne slušaju. Oni međutim često slušaju iako se to na njima ne vidi.
mikkie89 | 03 Novembar, 2007 19:01
mikkie89 | 03 Novembar, 2007 19:01
mikkie89 | 03 Novembar, 2007 19:00
mikkie89 | 03 Novembar, 2007 18:59
mikkie89 | 03 Novembar, 2007 18:57
mikkie89 | 03 Novembar, 2007 18:57
mikkie89 | 03 Novembar, 2007 18:55
Satanisti, naravno, vode racuna o blagovremenom popunjavanju svojih redova, najpre pripremom omladine za stvaranje simpatizera, medju kojima kasnije vrbuju nove clanove. Pokazalo se da se to najlakse obavlja preko muzickih grupa i spotova koji otvoreno velicaju seks, drogu, nasilje, omalovazavanje hriscanstva i slavljenje djavola, strategija je vrlo pametno smisljena, o cemu svedoci i izjava rok muzicara Jimmy Hendrix-a: “Kroz muziku mozemo poloziti u podsvest ono sto zelimo”. Dejstvo je, u stvari zasnovano na postulatu da je za unistenje jedne nacije dovoljno razoriti moralnu strukturu mladih preko djavolske muzike, droge, cigareta, alkohola i seksa, sto ustvari predstavlja cilj satanista, odnosno njihovih finansijera i nalogodavaca. Ova misija je uveliko olaksana zahvaljujuci dobro znanom psiholoskom fenomenu identifikacije mladih sa poznatim licnostima iz sveta sou-biznisa i estrade. U Svetom pismu ne stoji slucajno zapovest: “Na cini sebi idola”, a rok zvezde su za mlade upravo idoli sa kojima se oni poistovecuju i cije poruke bezrezervno prihvataju i primenjuju, jer imaju lazan utisak da sa samo malo srece i bez mnogo truda mogu i oni da postanu isto ili slicno. Za neiskusne i naivne je posebno vazno sto za vodjenje takvog zivota, sa obiljem seksa, droge i alkohola, nisu potrebni izuzetni napori i odricanja, a sto bi zahtevalo poistovecivanje sa sportistima i naucnicima. identifikacija sa vodecim muzickim trupama savremene muzike je posebno opasna. Vecina njih ima otvoreno ili prikriveno, ali dovoljno jasno, radi na sirenju i propagiranju ideja satanizma. Neke od ovih grupa vec u samom imenu odaju pripadnost satanizmu. Tako, na primer nazivi KISS-“Kings of satan’s service” (Kraljevi u satanskoj sluzbi); AC/DC nije kako mnogi misle “Alternate Curent/ Direct Curent” (Naizmenicna struja-jednosmerna struja) nego je “Antichrist/Death to Christ” (antihrist/smrt Hristu); “Black Sabath” (crni sabat- dan kada se izvode crnomagijski i satanski rituali); “Daemon” (demon); “Satans host” (satanski odredi) ; “Morbid Angel” (morbidni andjeo), sto predstavlja samo kraci spisak najpoznatijih od mnogih grupa sa slicnim imenima. Medjutim, to sto djavola ne drze u nazivu, ne znaci da i druge grupe ne primenjuju njegove ideje. Takve pesme, gde nema kod slusalaca razlike da li su reci direktno razumljive ili tek kada se melodija emituje u nazad, sto je jos pogubnije, jer se tada zeljena poruka direktno i trajno urezuje u podsvest, su na primer: grupa Led Zeppelin, song “Stairswais to Heaven” (Stepenice ka nebu), gde je preslusavanje unatrag otkrilo snimljeno “ I will live for him…there is no escaping it…I’ve got to live for satan…I love you master satan…” sto prevedeno glasi “Ja zelim da zivim za satanu…ja te ljubim…gospodaru satano”.”Sam djavo je tvoj bog”; grupa KISS, song “God of Thunder”; “Ja te volim, rekao je djavo “- grupa Rolling Stones, songs “Tops”. “Nebo nije daleko od unistenja!”-grupa Princ, song “Purple rain”, “Koracam u grehu”; grupa Madona “Like a virgin”; a slicne poruke se nalaze u pesmama grupa The Eagles, Pink Floyd, Yetro Tull, Elton John i drugih. Da u pitanju nisu obicna sokiranja i provociranja postojeceg javnog mnjenja, nego svesna i ciljna delovanja, svedoci izjava Tony Sheridan-a koji je 1962.g. sa “Beatles”-ima svirao u Hamburgu. Tada je John Lennon na jednoj spiritualistickoj seansi javno priznao: “Znam da ce Beatles-i imati uspeha, jer za taj uspeh ja sam djavolu prodao svoju dusu.” Odabrani put sluzenja djavolu se uvek sistematski i dosledno sprovodi, pa zato i ne treba posebno da iznenadjuje sledeci biser John Lennon-a uperen protiv hriscanstva, da je Isus istorijski beznacajan, jer Bitlsi u svakom trenutku uspevaju da sakupe vise ljudi koji ih slusaju, nego sto je On uspeo svojom Besedom na gori. Zanimljivo je da se ne slucajno, od strane Bitlsa, i drugih muzickih sastava huli, omalovazava i klevece iskljucivo hriscanstvo i Isus Hristos, a nikada se ne huli na Muhameda, Budu, Krisnu, Ramu, Zaratustru i Mojsija.
Sastavni deo svetske zavere satanista podrazumeva upotrebu droge radi unistenja omladine, a preko nje, postojecih drustvenih vrednosti i normi. To je svojom izjavom nedvosmisleno potvrdio Timoti Liri, samoproklamovani kralj LSD droge: “ Osoba koja tvrdi da rokenrol muzika ohrabruje klince da uzimaju drogu, potpuno su u pravu. To je deo nase zavere. Droge su najefikasniji put do revolucije.” Stoga je potpuno razumljivo za ocekivati da iste muzicke grupe, sastavi i pevaci koji pevaju ode djavolu i pljuju na hriscanstvo, istovremeno popularisu upotrebu droge. Kao i obicno, prednjace Beatles-i. Oni su komponovali nekoliko hitova posvecenih drogi i stanjima vezanim za nju. To su, na prmer: “Zuta podmornica” (Yellow Submarine)- nakomansko tonjenje posle uzimanja droge, “Lusi na dijamantskom nebu” (Lucy in the Sky with Diamons- LSD halucinogena sinteticka droga), ili “Narednik Peper” (peper- biber- prasak-prah- droga u prahu). Clanovi druge grupe iz tog vremena, a koji su aktivni i danas, Rolingstounsi, zbog drogiranja su cak imali ozbiljnih problema sa policijom. Kako su se mladi svih generacija trudili u svakodnevnom zivotu da se poistovete sa svojim idolima, poznatim pevacima i grupama, saznanje da se oni drogiraju, naizgled bez ikakvih posledica, i jos ovencani slavom, itekako je uticalo na porast narkomana medju mladima. Naravno da Jugosloveni nikad nisu propustili priliku da se ukljuce u svetske civilizacijske tendencije. Zato je grupa “Mobi dik” u godini kulture snimila sprt, koji se emitovao na mnogim televizijskim kanalima, i pevusile su ga simpaticne ucenice osnovnih skola, a cije su reci “Rodices mu sina, kralja kokaina”, “Rodices mu decu belu kao (kokain) sneg”, predstavljaju najvecu mogucu reklamu za prodor kokaina u siroke narodne mase. Nejasno je jedino kojim delom je u finansijskoj konstrukciji spota ucestvovala sluzba ministarstva unutrasnjih poslova za borbu protiv narkomanije, kao bolesti zavisnosti. Ovakvim pesmama se opet postize cilj satanista, odnosno njihovih finansijera, jer od bolesnih omladinaca – narkomana, na mogu postati zdravi clanovi drustva. Zanimljivo je da su drzave koje zabranjuju reklamiranje cigareta i pusenja na javnim mestima, da bi nepusace zastitila od trovanja nikotinom i smanjile broj obolelih od raka na plucima, upravo te koje podrzavaju delatnost satanista u drugim drzavama, a cije ustrojstvo zele da razore. Kao sto kod njih cigarete moraju da sadrze vidnu opomenu da pusenje izaziva rak, pitanje je da li bi bilo tako lako siriti narkomaniju medju mladima, kada bi spot u kome se hvali droga, morao obavezno da sadrzi deo sa poslednjim danima narkomanskih agonija i smrti od prekomerne doze droge, kod tako zvucnih imena kao sto su Dzenids Dzoplin, Dzimi Hendriks i Dzim Morison.
Delovanje satanista ne bi bilo svestrano kada ne bi obuhvatalo i napad na tradicionalna shvatanja moralnih vrednosti . To se najbolje postize propagiranjem neobuzdanog seksa i seksualnih nastranosti i perverzija. Scenografija rok pevaca na koncertima direktno potstice na seksualne kontakte sa sto vecim brojem partnera, kako to na primer otvoreno rade Madona i Tina Tarner, ili preko aluzija kada gitaru sviraju u visini genitalija i sve prate odgovarajucim koatalnim pokretima Elvis Prisley, Sex Pistols, Rolling Stones i drugi. Svoju homosekualnost, travestitiju ili biseksualnost odevanjem, sminkanjem i ponasanjem isticu i propagiraju David Bouwy, Elton John, Prince, Freddy Mercury, koji su izgeda pored muzike zaduzeni da budu rasadnici za sirenje side. Ni u ovoj oblasti izgleda da kod nas ne manjkaju odgovarajuci predstavnici, kao na primer Oliver Mandic koji se u jednom periodu svoje karijere, na koncertima, obavezno pojavljivao u tunikama uz odgovarajucu debeloslojnu sminku. Svoj doprinos prevazilazenju zastarelog patrijahalnog morala i ovom prilikom daje visestrano civilizacijska avangardna grupa “Mobi Dik”. Posto su kod Srba braca naucena sve da dele nema razloga da ne podele i zenu- devojku, narocito jednog od njih, o cemu govori sadrzaj pesme: “Brate,prijatelju, ispuni i jednu zelju, dovedi je nocas meni u postelju belu. Brate, prijatelju, svaka druga bice toja ali ona mora biti moja.” Medju pomenutim grupama i pevacima posebno je zanimljiva Tina Tarner, jer iako je sa svojih 60-tak godina uveliko baka, na koncertima sirom sveta u mini suknjicama, gledaocima obilato pruza priliku da uzivaju u njenim zavodljivostima. Ona izgubljenu energiju od vrlo dinamicnog kretanja i skakanja po pozornici nadoknadjuje seksualnom energijom mladih pratilaca, koji specijalno za tu namenu sacinjavaju obavezni deo njene pratnje. Interesantno je, i pored toga sto je ocito da Tina Tarner dobro poznaje upotrebu seksualne magije u cilju podmladjivanja, objasniti njenu neprirodnu izdrzljivost za te godine, kao i fizicki izgled. Umesto vec otrcane formulacije da se radi o medicinskom fenomenu koji nauka jos nije u stanju da objasni , vredi se u ovom slucaju zapitati da tu nije i djavo umesao svoje prste da joj malo zakasnelo obezbedi slavu i uspeh. Iskustvo steceno muzickim i televizijskim propagiranjem ideja satanizma, u novije vreme se koristi da se ljubav prema simbolima zla plasira i preko drugog mas medija-filma. Tako se sada u najnovijim filmovima sa simpatijom govori o vukodlacima tinejdzerima koji postaju sampioni boksa ili kosarke; o vampiru Drakuli koji je postao dobronameran i zato pije sinteticku krv; o savremenim devojkama vesticama koje su usamljene i simpaticne, a nemaju nikog odgovarajuceg da im napravi decu, pa u tu svrhu prizivaju princa iz pakla, da im na obostrano zadovoljstvo ispuni tu zelju; o djavolu koji uopste nije tako crn kao sto se tvrdi , posto prima posetioce u pakao, i ako ga nadmudre, slobodno ih pusta da se vrate nazad, a vesticama koje koriste magijske simbole i ritualna prizivanja iskljucivo radi dobronamerne pomoci ljudima koji su u nevolji, i slicne bisere suprotne svakoj logici i zdravoj pameti. Za Ameriku snimanje ovakvih filmova uopste ne predstavlja problem, jer je u njoj i zvanicno odobren, kao religija, kult satane, cija je crkva osnovana u San Francisku 1966. godine, sa Antonom Lavejem na celu, i kojoj su pripadala i pripadaju neka poznata imena filmske umetnosti. Njena clanica je bila glumica Dzejn Mensfild, kojoj je u cudnim okolnostima odsecena glava u saobracajnoj nesreci kada je pokusala da napusti clanstvo. Reziser Roman Polanski i njegova supruga Saron Tejst su takodje pripadali satanistima. Njih dvoje su snimili film “Rozmarina beba”, koji govori o devojci koja prizivanjem uspeva da postane verenica satane i sa njim rodi dete. Glumica je kasnije ubijena u trudnoci, u svojoj kuci, a ubica je takodje satanista Carls Menson. Izgleda da je jedina neizvesna i stvarna nagrada koju satanisti mogu da ocekuju od satane to da ce ih ubiti drugi satanisti ili da ce izvrsiti samoubistvo. Po sopstvenom priznanju, u sataniste spada i vrlo popularna glumica u raznim horor filmovima Sigurny Viwer, koja je u vreme dok je bila fotomodel sluzila satanistima u crnim misama kao gola devojka- oltar, a sada se bavi vesticarenjem. Koliko se u Americi ceni, voli, i postuje djavo i crna magija svedoci da je grad Salem (“Vestice iz Salema”) jedino zvanicno proglasen grad vestica, glavna vestica je gradonacelnik, a i serif je vestac. Cija li se pravda primenjuje u ovom gradu, i kome se zaklanjaju na sudu, namece se samo. Svoju ideologiju savremeni satanisti uglavnom zasnivaju na pravilima i pisanim materijalima reda “Ordo- Templi Orientis” (red istocnih templara) koji je osnovao engleski crni mag Alister Krouli. Po njihovom ucenju je otac zivota Haos (tj. djavo je otac pravog zivota uzivanja svim culima, a majka zemlje je Babilon (odnosno za simbolicnu majku su svesno izabrali vavilonsku kurvu). Svoje rituale objasnjavaju da imaju za cilj da pomognu i nauce ljude da prihvate svoje telesne i materijalne nagone i potrebe bez osecanja krivice. Redu OTO su pripadali i njegove tehnike upraznjavali vodje Treceg Rajha: Hitler, Hes, Gering i Rozenberg, koji su kasnije formirali crnomagijsku organizaciju “Ultima Tula”, koja je pored ostalog glorifikovala fizicku i intelektualnu nadmoc arijevske rase nad drugima. To jeste razlog zasto je za sataniste u svetu posebno privlacna scenografija nacisticke stranke sa lobanjama, crnim zmijama, kukastim krstovima i slicno. Na opasnost od satanista posebno ukazuje cinjenica da su uspeli da se infiltriraju u obrazovni sistem i pedagoske ustanove, kako medju profesore, tako i medju ucenike i studente. Neke stvari u vezi toga su nejasne. Kako na Fakultetu muzickih umetnosti kod profesorice, koja javno ispoljava svoju pripadnost satanizmu, moze da polozi student kome satanizam, u bilo kom pogledu, ne odgovara. Zanimljivo je da i totalni neuspeh policije da otkrije sastajalista i ustrojstvo satanista, moze bez teskoca da se sazna cak od ucenika osnovnih skola, gde poneki mali drugar vec pripada satanistickim druzinama “Crna ruza”, “Vatra pakla” cija su najpoznatija sastajalista u Kalemegdanskim katakombama i istoimenoj kuli u podnozju opservatorije. Promoteri i distributeri pesama hevi i metal rok sastava sa njihovim nadrazujucim dubokim tonovima i ritmom niske frekvencije, uz vec pomenute tekstove i scenografiju, tvrde da je jedini razlog za objavljivanje ovakvih spotova i kaseta velika zainteresovanost publike za kupovinu istih, i da ne postoje neki prikriveni razlozi za njihovo popularisanje. Ova tvrdnja predstavlja perfidnu laz od samog pocetka,jer interes za ove grupe je takav, da uspevaju da prikupe dovoljno slusalaca za jedan koncert tek kada se nekoliko grupa udruze, a kasete se kupuju zato sto odredjene spotove sa crnomagijskim konotacijama voditelji i urednici stalno vrte na televizijskim ekranima i tako ih namecu neobavestenim gledaocima, koji misle da je razlog cestog pojavljivanja njihova popularnost, pa na kraju pozele da kupe kasetu. Istina je dakle potpuno drugacija, jer upravo pevaci i grupe koje neguju muziku potpuno suprotnu hevi i metal roku, kad god prirede sami koncert pa ga cak i ponove nekoliko puta, problem je da se dodje do karte, sto recito govori o pravom, a ne nametnutom interesovanju publike. To su nam svima dobro poznata imena “Galija”, “Bajaga i instruktori”, Djordje Balasevic, Bora Djordjevic i “Riblja corba”, Zeljko Samardzic, “Garavi sokak”, “Legende”, Merima Njegomir, ciji savremeni muzicki izraz uspeva ne samo da zadovolji nego i da se oplemene slusaoce. Njihovi spotovi se mnogo redje vidjeju, a bas za njih publika je mnogo vise zinteresovana.
« | Jun 2025 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |